Oton Kučera o Nikoli Tesli

U svom sam članku »Hertzovi električni valovi i Marconijev telegraf bez žica« (»Vienac« od o. g. br. 16. 17. 18.) imao prilike istaknuti, kako u ovaj čas naučni svijet oči svoje upire u poslu telegrafije bez žica u slavnoga sina hrvatske zemlje Nikolu Teslu, koji onkraj oceana u Americi već mnogo godina s velikim uspjehom ispituje djelovanje električnih sila. Radi se o tom, da se izvedu što veće električne napetosti. Po fotografijama, što ih je Tesla prošle godine 1901. poslao profesoru Slabyju (graditelju sustava telegrafije bez žica, koji je od početka o. g. uveden u ratnoj mornarici njemačke države i na 150 kilometara besprikorno radi izmedju brodova i kopna), za­ključuje ovaj, da Tesla umjetnim načinom izvodi ispražnjivanja električnih iskara, »koja u sjenu meću sve, što naša najsmionija fantazija sanjati može«. U dobri čas se »Vienac« dakle odlučio, da svojim čitateljima donese lik toga muža.

Nikola Tesla rodio se g. 1856. u Smiljanu kraj Gospića, realku je svršio u Rakovcu kraj Karlovca i onda pošao na politehniku u Beču, kasnije u Budapešti, gdje je radio u glasovitoj elektrotehničkoj tvornici Ganza i družbe. Početkom ga osamdesetih godina vidimo u New-Yorku u Americi, gdje radi zajedno s Edisonom kao njegov asistent, te mu pomaže, da u tom gradu uredi prvu električnu centralu na svijetu. U devedesetim je godinama slavno ime stekao kao samostalan naučnjak svojim glasovitim »pokusima o strujama s velikim brojem izmjena«, koje je Fodor složio na njemačkom jeziku u knjigu „Experimente mit Stromen hoher Wechselzahl und Frequenz. Wien 1894.“ po preda­vanjima, što ih je Tesla sam držao u Americi i Engleskoj. Ovi su pokusi osupnuli tada cijeli naučni i tehnički svijet svojom veličajnošću i sjajnošću, a možda još više nadama, što ih je smjeli mislilac Tesla vezao na svoje eksperimente. Tesla je u jedan mah bio uz svoga jedva 9 godina stari­jega učitelja Edisona najslavniji elektrotehnik na svijetu i različnim ga odlikovanjima obasuše, za koja kao da nije mnogo mario — u tom gotov Amerikanac. „Tesline struje“, „Te slinu svjetlost“ i „Teslin transformator struja“ po­znaje danas cijeli svijet i nema više škole ni fizikalnoga la­boratorija, gdje se ne bi pokazivale zaista sjajne pojave

Teslinih struja (Isp. o tomu n. pr. moju »Eksperimentalnu fiziku na osnovi novijega mišljenja«. Zagreb, 1902. str. 437.). Unutrašnje oklope dviju Leydenskih boca sastavio je s polo­vima Ruhmkorffova induktora, pak ih je tako nabio pro­tivnim elektricitetama. Boce se ispražnjuju kroz spiralu dosta kratke i debele žice (»primarna spirala«). U njoj na­staju električni titraji njih do 1 milijun u sekundi. Ova je spirala utaknuta u drugu (sekundarnu) od veoma duge i tanke žice, u kojoj se indukcijom bude izmjenične struje vanredno visoke napetosti i velikog broja izmjena u sekundi. Iz krajeva one druge spirale („Teslin transformator“) izbi­jaju u uzduh pramenovi svjetlosti, koji se prema obliku i položaju polova različno mijenjaju i tako izvode prekrasne pojave električne svjetlosti. Elektriciteta se lakše ispražnjuje kroz uzduh nego kroz žice: Geisslerova cijev zasvijetli u blizini polova, ako se drži u ruci. Za čudo ove vanredno napete struje slabo djeluju na čovječje tijelo: možeš se pače polova dotaknuti, da ti se ne dogodi ništa. Najnovije radnje Tesline obradjuju dva područja: on nastoji u jednu ruku, da što više usavrši svoje aparate za električno ispražnjivanje, a u drugu ruku traži najbolje prilike, kako bi što dalje mogao voditi ta ispražnjivanja. U prvom je smjeru dotjerao svoje strojeve do savršenosti i jačine, kojoj danas nema ni s daleka para nigdje na svijetu. On je u najnovije vrijeme sagradio transformator, koji daje 100.000 izmjena struje u jednoj sekundi! (Nature 1901.) Iz takog aparata, u kojem on drži, da je napetost od 12 mili­juna Volta, izbijao je, električni naboj zaglušnom bukom, preskočio je na spiralu gotovo 7 metara daleku, te je toliko po­brkao električnu ravnotežu u svojoj okolini, da su se iz jedne cijevi vodovoda, koja je bila 900 metara daleko od labo­ratorija, mogle dobivati električne iskre dugačke 25 milime­tara. Kod drugih su ispražnjivanja postali 18—21 metra »ričući« plamenovi, koje on tumači kao pojavu izgaranja. Dušik se naime uzduha kemički sastavlja s kisikom i pri tom se javlja onaj golemi plamen. Kraj svega toga može čovjek bez pogibli boraviti u sobama, gdje se zbivaju ovako strašna električna ispražnjivanja: i opet se potvrdjuje, da ovakva ispražnjivanja velike napetosti i frekvencije fiziološki veoma slabo djeluju, dok su prije za ispražnjivanja mnogo manje napetosti držali, da ubiju čovjeka.

U drugom se smjeru — u ispitivanju, kako bi pre­nosio ispražnjivanja što dalje u prostoru — uvjerio Tesla, da uzduh u nekim osobitim prilikama postaje dobar vodič elektricitete, dok je u običnim prilikama jedan od najboljih isolatora. Spram prvih neznatnih svojih pokusa dospio je sada dotle, da od njegova udaljenoga aparata zasja 400 do 500 Geisslerovih cijevi, u kojima nema ništa uzduha, veoma sjajnom svjetlošću (»Teslina svjetlost budućnosti«), a pri tom nije trebao za struju nikakova drugoga vodiča do uzduha!

Na te pokuse nadovezuje Tesla veoma smione nade. Zemlja je golem sud pun elektricitete. Treba dakle po Tesli samo zgodnih aparata, s kojima bi mogao žestoko potresti elektricitetu u njoj, kako je on to uradio u opisanim pokusima, pa bi mogao iz vodiča, utaknutih u zemlju, takodjer dobi­vati električnih iskara! U drugu se ruku nadovezuju velike nade u njega na činjenicu, da je uzduh spram golemih elek­tričnih udaraca dobar vodič. On je već izveo električna ispražnjivanja, za koja misli, da su bar 300 metara dugačka bila, a to je bilo u uzduhu obične gustoće, dakle pod tlakom jedne atmosfere. Provodljivost će pak uzduha naglo rasti po njegovu mišljenju, ako se uzduh rastanjuje, kako to zaista biva u višim vrstama atmosfere. Iz toga on izvodi gotovo presmion zaključak, da će biti moguće električna ispražnjivanja dosta velike snage poslati čak i na druga ne­beska tjelesa!

Tesla je bez sumnje čovjek velike budućnosti. Domovina njegova hrvatska s ponosom prati rad svojega slavnoga sina, pa se nada, da će i nju obasjavati »Teslina svjetlost« — pa bilo to i u daljoj budućnosti!